U Crnoj Gori postoji jedan fenomen pred kojim bi se zamislili svjetski umovi, fenomen nepoznate bolesti koja se ciklično pojavljuje tačno definisanim datumima. Postoji u Crnoj Gori jedan segment vlasti i društva, koji se naziva Ministarstvo prosvjete. U njegovoj nadležnosti su manje društvane ćelije koje se nazivaju škole u kojoj ova misteriozna bolest navraća. Nehumana kao i svaka druga bolest pogađa uvijek jedne te iste ljude. Svakog 1. septembra na dan početka školske godine hvata za vrat iste ljude i oni boluju. Tačno 1. januara na dan početka zimskog raspusta magičnom čarolijom nestaje, ljudi naglo ozdrave, vraćaju se svojim radnim obavezama i rade punom parom u vrijema kada nema nastave. Za svoj posao kao zdravi ljudi primaju platu. Tačno na dan završetka zimskog raspusta misteriozna bolest se vraća i opet iste ljude stiska za vrat. Ljudi boluju. Tačno sa završetkom školske godine i godišnjim odmorom bolest odlazi. Iscrpljene bolešću pušta ljude da se oporave, prime punu platu, valjaće im, jer sledećeg 1. septembra, eto je opet. I tako godinama.
S obzirom da je velike umove današnjice teško prepoznati, a vjerovatno su tu, oko nas probaćemo da potražimo odgovor na ovo pitanje mi, obični ljudi. Prvo, drznućemo se da javno posumnjamo u stvarno postojanje nepoznate bolesti. Nikako to ne smijemo uraditi u kolektivu gdje se bolest navodno pojavljuje, jako je zamjerljivo, a i radimo Sizifov posao, ali posao lajanja na zvijezde. Drugo, pitaćemo doktore znaju li oni nešto o tome jer je u njihovoj medicinskoj dokumentaciji postavljena dijagnoza nepoznate bolesti. I treće, pitaćemo ministerstvo prosvjete znaju li oni nešto o tome? Nije li možda tu žarište zaraze za koju oni ne haju?
No da se osvrnemo na još jednu nus pojavu pomenute bolesti. Ljudi koji mijenjaju bolesne kolege za vrijeme raspusta ostaju bez plate, odriču se u korist ozdravljenja njihovih kolega. Za bolesnika i od usta se odvaja. Uostalom, tako se štedi u budžetu. Kolege na zamjeni sa potpisanim rješenjem o prestanku radnog odnosa u vrijeme raspusta, obavljaju roditeljske sastanke, dijele đačke knjižice, prisustvuju sjednicama, sređuju administraciju. Rad na crno, ali bez plate za taj dio posla. Kako ih privoli poslodavac-direktor? Ucjenom! Ako nećeš, ima ko hoće.
Nama ostaje da damo nenaučnu pretpostavku društveno-medicinskog fenomena, fenomena „vrzinog kola“. Njega predvodi partokratija. Njen ideološki stub je DPS. Njega čine partijsko-prijateljski i rođačko-rodbinski interesni krugovi. Tako se stvara viši društveni sloj, moderno crnogorsko plemstvo nasuprot nižem društvenom sloju, modernoj crnogorskoj raji. Za razliku od otomanskog doba gdje je manjina živjela na račun većine, moderno crnogorsko partijsko plemstvo narasta do kritične tačke koja se zove većina. Većina ne može živjeti na račun manjine, izjeda sebe i najzad se spektakularno urušava kao što se urušava u sebe istrošena zvijezda u zvezdanu prašinu.
U svemiru, taj dio neba postaje nešto tamniji. Na političkoj mapi svijeta taj dio postaće, nadajmo se, nešto svjetliji.
VESELIN MRDAK
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.